Pokušaj da Čorba zamiriše Zagrebu

Iako pjevač grupe Bora Đorđević uporno tvrdi da od nastupanja u Hrvatskoj nema ništa, Riblja čorba itekako je zainteresirana da svojoj publici iz Hrvatske podari rock and roll ugođaj.

Nastup u Brežicama bio je za publiku s obje strane Sutle, s naglaskom na onu koja je bliža Zagrebu.

Predgrupa Čorbi bili su metalci pod imenom Dražen Vega koji su publici predstavili svoje viđenje stare metalne škole oplahnute sentimentalnim ljubavnim tekstovima. Nastup su završili metalnom obradom Indexa „Da sam ja netko“.

Iako su tijekom godina Riblja čorba i Bora Đorđević postali sinonimi, koncert u Brežicama je pokazao da su nepravedno drugi članovi benda bili medijski u drugom planu. To pogotovo vrijedi za gitarista Vidoju Božinovića Džindžera čije dionice su čiste i znalački odmjereno odsvirane i koje postižu balans i u Čorbinim zezalicama, i u velikim baladama i u rockerskoj galami – sve to Džindžer pokriva sa svojim gitarama.

Drugi stup u Čorbinom zvuku je srčana i neumorna ritam sekcija sastavljena od bubnjara Vicka Milatovića i basista Miše Aleksića, a treći je još uvijek diskretni Nikola Zorić, klavijaturist koji je ponekad u zvučnoj slici pretih. S Čorbom na sceni je i prateći vokal kojeg od milja zovu Čika Joco Zmaj.

Koncert je počeo s dvije programatske pjesme „Južna Afrika ’85 (ja ću da pevam)“ i „Ja ratujem sam“ čisto da se zna s kim imamo posla. Đorđević je nedvojbeno veliki autor koji je u životu imao (i još uvijek ima) velike zablude i velike konflikte, no možda je upravo to što ga pogoni sve ove godine.

Kako Bora ipak ne može bez ‘crvene krpe’, njegovi najnoviji ‘neprijatelji’ su homoseksualci, tako da sam povremeno gledao oko sebe ne bi li možda naletio na Željku Markić. Njoj bi se Borina podbadanja i govorancije između pjesama na tu temu sigurno dopali (iskreno, bez tog dijela koncerta se moglo). Đorđević je u nekoliko navrata pozdravio i slovensku i hrvatsku publiku, a nije mu bilo strano staviti Hajdukov šal na sebe. Pjevač Riblje čorbe se prezentira kao kvartovsko-kafanski filozof kojeg je pregazilo vrijeme, koji ne mulja, i koji će vas uspješno uvjeravati da ima smisla čuti njegova razmišljanja koliko god se s njima ne slagali, i na sceni još uvijek može izazvati ‘ono nešto’ zbog čega ga se isplati vidjeti uživo.

Grupa je u čvrstoj dvoiposatnoj svirci dala sve od sebe i dobro zabavila publiku koja je, osim u provjerenim favoritima „Dva dinara, druže“, „Poslednja pesma o tebi“ ili „Volim, volim, volim žene“, mogla uživati u rijetko izvođenim komadima kao što su „Rekla je“ ili „Celu noć te sanjam„. Zafrkantska „Amsterdam“ je prevedena na engleski i na ruski, a „Gde si u ovom glupom hotelu“, „Kada padne noć“, i završnica regularnog dijela „Pogledaj dom svoj anđele“ publici su dali katarzu.

Bis sastavljen od „Kad sam bio mlad“, „Ostani đubre do kraja“, „Lutke sa naslovne strane“, „Ljubav ovde više ne stanuje“ i pogotovo „Dobro jutro“ zapečatili su večer dobrih emocija – iako bez „Kad hodaš“, set-lista je donijela dobar balans poznatih i manje poznatih stvari: „Jedino moje“, „Radiću šta god hoću“ i „Ljubav ovde više ne stanuje“, primjerice, vrlo pristojno stoje uza staro zlato.

Čorba se uspješno primakla 40 kilometara od hrvatske metropole i pustila svoje mirise da izazovu zazubice. Večer u Brežicama bila je gospodski i pošteno odrađen koncert neizliječenih rockera koji će prestati svirati tek onda kada prestanu živjeti.

Zoran Tučkar
Izvor: http://muzika.20minuta.hr